Nikada nisam znala šta taj izraz (d day-a) znači!!! Kad sam bila mala mislila sam da je dobio ime po meni i da označava dan kad sam rođena (toliko o mojoj mašti) , onda kad sam shvatila da baš i nije tako povezivala sam taj izraz s nečim pozitivnim, onda povjesno naučila da je to bio veliki dan i da nije baš bilo sve pozitivno toga dana… pa onda više ne znam šta taj izraz znači, ali danas mi je neki čudan dan (kad i ne znate ga definirati) pa sam se odlučila ga nazvati tako d-day!

Noćas je bilo strašno nevrijeme pa smo odlučili spustiti sve nepotrebne osigurače, za svaki slučaj. Naravno, jutros satovi na svim uređajima pokazuju različito vrijeme i trepere…ja sam se uredila i otišla u dućan, kad ono zatvoreno??? Kako??? Pa pola 7 je, a ja opće nisam pogledala na sat.

Ispred kioska red od desetke kupaca :/ pa otkud oni pitam se i onda se sjetim, da danas izlazi jubilarni broj Večernjeg lista od 300 i nešto stranica u počast 50 godina nakladništva. Broj teži više od kilograma i navodno je najdeblje izdanje dnevnog tiska u povijesti naše zemlje. Konkurentni dnevni list Jutarnji, uz svoj današnji broj je pak dijelio knjigu “Mediteranska kuhinja” u strahu da se svi ne odluče na kupnju Večernjaka. No sve u svemu, sve se već razgrabilo prije 7h i eto ljudi su opet pokazali da vole sve što je free ili su htjeli biti dio povjesti, ma ne znam?

Vjest o kojoj slušate i čitate ovih dana, smrt M. Jacksona (R.I.P.) me je osobno pogodila iako ne znam zašto. Oduvijek ga smatram čudakom, ali zar je loše biti čudan i mene neki smatraju čudnom (o tome nešto poslije ). Bio je glazbeni genije i svi bi mu se trebali klanjati do poda, većina se sada i klanja, ali zašto to nisu radili dok je bio živ (zašto taj posmrtni fenomen i dalje ima tako jak utjecaj). Prva pomisao nakon vjesti o smrti bila mi je neko olakšanje u nadi da je sada pronašao svoj mir i da ako je trpio bilo kakve fizičke i psihičke boli, da ih se sada riješio. Čitam danas u novinama izjavu njegove bivše žene L. Presley koja je rekla “Očajnički se nadam da se oslobodio sve boli, pritiska i nevolja” i baš to mu ja želim. Michael pronađi svoje ispunjenje na nekom boljem mjestu. Ja sam danas pustila tvoj najprodavaniji album koji je izašao godien kad sam rođena i moj ga je tata kupio. Danas je taj vrijedni vinil u mojim rukama i ponosna sam na taj dio povjesti koji dobivaš kao nasljeđe ma koliko vrijedan ili ne, bio.

O tome koliko sam i ja sama čudna, zadesilo me danas! Pričam s svojom prijateljicom o svemu i ona kaže kako danas odlazi u kupnju dječijih kolica za svoju bebu koja stiže za 20-tak dana. S obzirom da je to prva stvar koju čine u vezi priprema za bebu (što smatram da nije uredu i to sam joj i rekla nekoliko puta) ja sam ovoga puta sarkastično (možda malo neprimjereno) rekla da je dobro da će to obaviti jer će možda i njoj kolica zatrebati ovih dana, aludirajući na njen veliki trbuh i to što polako se jedva kreće. Jako se naljutila, ali smo nastavile priču gdje smo se dotakle dječije sobe koju će uređivati idući tjedan ???? a ja sam opet prokomentirala kako bi ja uredila našu (sada radnu u budućnosti baby) sobu. I onda je krenila lavina izljeva o tome kako ja opće ništa ne razumjem i kako sam totalno čudna i da ću ja sigurno samo imati djete jer znam kako ću mu urediti sobu??? To me totalno zgrozilo jer nekako nisma mogla vjerovati, pa ja uistinu nisma takva. Zašto svom djetetu i sebi ne bi priuštila kutak mira i sreće, ako to znam, mogu i želim…o čemu ljudi pričaju da nam djeca trebaju spavavati u hodniku i da će nas to činiti boljim roditeljima. No toliko o tome, i onako u povjerenju baš se veselim uređenju svoje baby sobe ma kad to bilo i ma kako me ljudi gledali zbog toga.

Moja apolitičnost je jaka i dobro poznata, ali ipak još jedan osvrt na čudnovatost današnjog dana. Naš premijer daje ostavku. No comment! Nadam se da će nam biti bolje (ali iskreno se nadam nekim promjenama).

Da ublažim neke čudne osjećaje koji me proganjaju danas pustila sam si film. Pravi ljubić “Nights in Rodanthe” s Diane Lane i Richardom Gerom. Kao filmsko ostavrenje ništa posebno, ali ako volite more i duge pješčane plaže, ako volite uređenje interijera u rustikalnom stilu i još k tome ta posebna kuća na plaži i jednostavno trebate potrebu pogledati film o ljubavi, onda je ovo idealan filmić za 99 minuta kišnog popodneva. Rodanthe je inače stvarno mjesto u Sjevernoj Carolini na samoj obali Atlanskog oceana. I kako sam našla turistički je poznato baš za vikend odmore. Ako ikad budem u prilici mislim da ću ga posjetiti.

 Pa, da završim ovaj post veselijom, pravom “girl” temom. Iako sam sebi i svojim bližnjima obećala da neću više tako mahnitalo kupovati cipele i torbe, pokleknem svako određeno vrijeme. Krajem prošleg ljeta negdje na jugu Italije kupila sam si slatke crvene cipelice za 5e. Nije da se hvalim dobrim ulovom nego jednostavno zaljubila sam se u te cipe na prvi pogled. No dok smo se vratili kući, gradom je već puhao hladan vjetar, a raznobojni listići plesali svoj poseban jesenski ples. Cipe su ostale spavati u kutijici čekajući toplije dane za izlazak. I napokon kad su dočekale svoje vrijeme nikako da ih uskladim s ostalim komadima odjeće i nikako da pronađem adekvatnu torbu za njih (bar ne dnevnu ) u moru torbi svog velikog ormara, sramota. No ovog proljeća za oko mi je zapela torba koja me se nije onako ništa posebno dojmila, ali kad je vidite rekli bi “idealna za one cipe” kao da su set. A obožavam to, kad kupite dva komada odjeće ili bilo čega, na dva kraja svijeta i to si savršeno odgovara. To je onda život! I tako danas nakon dugo nećkanja, na sniženju za svega 10e kupim tu “perfect match” torbu i sad ona i cipe imaju privatan bal .

Još jedan prekrasan dan (Tivoli, Ljubljana – 24.6.09) u mom životu. Mick & co. tnx for that!!!

Koncer Simplyća čekam već dugo (jer na onaj 2006 u Puli nažalost nisam mogla ići) i nije bilo pitanje ni mjesta ni dana, znali smo da idemo. Ovoga puta s većim brojem svoje uže obitelji. Iako ta ideja u početku i nije bila baš prihvaćena s oduševljenjem s moje strane jer ne volim se brinuti za nekoga kada bi se trebala opuštati, na kraju je ispalo simpa podjeliti to s njima. Iako sam ja bila u transu satima prije i poslije, pa se njih ni ne sjećam…….koncertni dan je bi dan za sjećanje i to ono najljepše.

Dijelić tog prekrasnog osjećaja svuda u zraku. A još je stotine snimaka, pa ako će vas zanimati potražite, poslušajte i uživajte. Još neko vrijeme nastupaju u ovom dijelu Europe i ako ste u mogućnosti svakako otiđite jer se to ne propušta. Ovo im je oproštajna turneja nakon 25 godina rada i sada na žalost kreću u solo vode iako će sve to što su stvorili biti kultno za cijelog njihovog života i za mene će uvijek biti Simplyići.

Te kišne srijede sve je nekako bilo neplanski (uz sve planove koje sam imala) ali stići do dvorane na vrijeme je bio krajni cilj i na kraju ništa drugo i nije bilo bitno. Ako ste kad bili u Tivoli dvorani znate da je smještena (skoro) pa usred šume, tako da je vlaga i isparavanje bilo maximalno i izgledalo je pomalo bajkovito. Izvadila sam karte iz torbe svega nekoliko metara prije ulaza a već na ulazu se papir skroz uvinuo od vlage .

Na ulazu iznenađenje, nema pregleda osobnih stvari. To ne pamtim da mi se desilo ni na jednom koncertu, ali je svakako odličan osjećaj da te nitko ne dira i pregledava. Naravno po mom dobrom starom običaju ulazim u dvoranu prva, čim se vrata otvore jer moja teorija glasi: na koncert itako moraš čekati, pa bolje da čekaš unutra na suhom i toplom, nego da se gužvaš u redu za ulaz dok prvi taktovi već sviraju.

Tako da smo ušli već oko 19h i gledali kako se dvorana puni. Po mojoj procjeni dvorana nije bila puna, odnosno nije pucala po šavovima, ali je sve bilo puno vjernih fanova i to je najbitnije. Istog tog dana održavalo se još koncerata u Hr i Slo (samo tu veče bila su još tri koncerta u Ljubljani) tako da mislim da je i to pridonjelo manjem odazivu, ali i to što je broj koncertnih nastupa zaista velik i onda svatko odlazi tamo gdje im je bliže.

No zanemarujem sve to i prepuštam se čistom uživanju. Oko 20:20h počinje koncert s taktovima “It’s only love” i “A New flame”…., izvrsno ozvučenje, spektakularan light show, Mick i ekipa neponovljivi. Nije se puno pričalo tek pokoji osvrt na pjesmu, kad je napisana i šta im je značila.

Prvi pravi vrhunac koncerta je bio na starom hitu Holliesa iz 60.-tih za koje je Mick rekao da mu je jedno od najdražih glazbenih razdoblja, a očito i mnogima, meni također - “Sometimes” se pjevao iz petinih žila, ali ono doslovce. Pa onda i na “Holding back the years”, pa na …. ma na sve!

Pretresli su cijeli opus i uistinu ostavili me bez daha. Naravno ja sam se digla odmah i derala do kraja iako znajući da nema sluha i nije neki prizor, ali je stvarno bilo divnoooooooooooooo.

Nakon malo više od sata otišli su………i gromoglasan pljesak, pjevanje, zviždanje ih je nakon nekoliko minuta vratio na scenu i poklonili su nam još nekih pola sata dobre zabave…

…uz “Stars” nam je bilo isto kao i da smo vidjeli zvijezde, “Money too tight too mention”, na “Something get me started” sam mislila da će u Tivoliju popustiti krov, i za kraj smireniji završetak u njihovom stilu: “If you don’t know me by now”.

Romantika koja mi je po posljednji put te večeri izmamila suzice, ali sam se onda još jače derala.

Publika je bila ona prava: od 20 – 55 godina, dakle veliki raspon, svi raspoloženi, svi već nakon prvih par stvari rasplesani, uključujući tribine.

Kao što sam spmenula da nije bilo pregleda na ulazu tako su i zaštitari ispred bine, cijelo vrijeme sjedili (da, da sjedili) jer to je jedna profinjena soul muzika najviše kvalitete i s najboljim izvođačima: vokalno jednim od najjačih soul glasova današnjice Mickom Hucknellom, i vrsnim sviračima u bendu, koji su doslovce svih rasa i narodnosti.

Koliko dobro je bilo pokazuje i temperatura u dvorani koja je s 21C došla do 28C u samo sat i pol.

Na kraju kao i obično osjećaj neopisive sreće, ushićenosti i zujanja u ušima tuge što je kraj, ali ovoga puta doslovno, prepričavanje dojmova, gledanje slika i snimaka i naravno tonjenje u san s osmjehom na usnama i dobro znanom melodijom u glavi.

Čekajući vlak za Zagreb iznad Celja prekrasna duga zaželila nam je sretan put. Kako prekrasan kraj ove divne avanture zvane Simply…red…the best !!!